Vrhovni sud Republike Srpske donio je presudu broj 13 0 U 006215 22 Uvp u izuzetno složenom porodičnom sporu, potvrđujući da "posebna bliskost" djeteta sa osobom koja ga je odgajala može imati prednost nad protivljenjem bioloških roditelja. Slučaj se bavio pravom muškarca (D.B.) da nastavi viđati maloljetno dijete (A.M.) nakon što je sud utvrdio da mu on nije biološki otac.
Hronologija slučaja: Šest godina odnosa "oca i sina"
Cijeli slučaj temelji se na specifičnim životnim okolnostima:
- Maloljetni A.M. rođen je 2013. godine u braku između majke T.M. i njenog tadašnjeg supruga D.B..
- Nakon razvoda braka, djeca su povjerena majci.
- Kasnije je pravosnažnom presudom utvrđeno da D.B. nije biološki otac maloljetnog A.M., već je to S.M. (prvotužilac u ovom postupku) .
- Prije tog saznanja, D.B. i maloljetni A.M. živjeli su punih šest godina u uvjerenju da su otac i sin, te su za to vrijeme razvili "posebnu bliskost".
Nakon što je utvrđeno biološko očinstvo, biološki roditelji (T.M. i S.M.) usprotivili su se daljem viđanju djeteta sa D.B.. D.B. je zbog toga pokrenuo upravni postupak.
Odluke nižih organa: Interes djeteta je prioritet
Centar za socijalni rad D. odobrio je zahtjev D.B. za održavanje ličnih odnosa sa djetetom. Stručni tim Centra (psiholog, socijalni radnik i pravnik) zaključio je da novoutvrđene okolnosti (očinstvo) nisu uticale na emotivni odnos.
Utvrdili su da kod djeteta A.M. postoji želja za viđanjem D.B., kojeg i dalje doživljava kao oca. Zaključak tima je bio da bi naglo prekidanje te veze ugrozilo interese maloljetnog djeteta i njegov pravilan psihički razvoj.
Ovu odluku potvrdilo je nadležno Ministarstvo, a zatim i Okružni sud u Doboju, koji je odbio tužbu majke T.M..
Argumenti Vrhovnog suda: Zašto je "posebna bliskost" pobijedila?
Majka T.M. je u zahtjevu Vrhovnom sudu (za vanredno preispitivanje) istakla dva ključna argumenta, koja je Sud odbio:
Argument: D.B. nije "bliski srodnik" i nema pravo tražiti viđanje
Majka se pozivala na član 81a. stav 5. Porodičnog zakona, koji kaže da zahtjev za kontakt mogu podnijeti "bliski srodnici".
Stav Suda: Ovaj argument je pogrešan. Slučaj se ne temelji na stavu 5 (bliski srodnici), već na članu 81a. stav 4. Porodičnog zakona. Taj član propisuje da dijete ima pravo da održava lične odnose i sa "...drugim licima sa kojim ga vezuje posebna bliskost, ako je to u najboljem interesu djeteta".
Sud je zaključio da D.B., koji je odgajao dijete šest godina, nesporno spada u krug "drugih lica" sa kojima dijete vezuje posebna bliskost.
Argument: Biološki roditelji se izričito protive viđanju
Majka je istakla da su ona i biološki otac (S.M.) izričito protiv kontakta.
Stav Suda: Protivljenje bioloških roditelja nije odlučujući faktor. U postupcima ove vrste, jedini krucijalni kriterij je "najbolji interes djeteta".
Sud je naveo da su lični, neprijateljski odnosi između bioloških roditelja i D.B. (koji su rezultirali brojnim sudskim postupcima) irelevantni i ne mogu biti kriterij koji bi bio ispred interesa djeteta. Budući da je Stručni tim nedvosmisleno utvrdio da bi prekid kontakta ugrozio psihički razvoj djeteta, odluka o viđanju je zakonita.
Odbijen i argument o njemačkom državljanstvu
Sud je kao neosnovan odbio i navod majke da domaći organi nisu nadležni jer je maloljetni A.M. u međuvremenu stekao njemačko državljanstvo. Sud je pojasnio da Porodični zakon ne isključuje nadležnost domaćeg organa u takvom slučaju, te da nema dokaza da je dijete izgubilo državljanstvo BiH.
Vrhovni sud je, stoga, odbio zahtjev majke kao neosnovan.