🏠 Šta se smatra zajedničkom imovinom partnera?
Prema porodičnom zakonodavstvu, imovina bračnih i vanbračnih partnera obuhvata sve što su partneri stekli radom tokom trajanja zajednice, kao i prihode koji iz te imovine proističu.
Drugim riječima, sve što se stiče zajedničkim angažmanom i trudom tokom zajedničkog života — predstavlja zajedničku, odnosno bračnu imovinu.
Primjeri imovine koja čini bračnu zajednicu
U zajedničku imovinu ulazi:
- Imovina stečena radom tokom trajanja braka ili vanbračne zajednice;
- Pokloni trećih lica dati za vrijeme trajanja zajednice (u novcu, stvarima ili kroz pružanje pomoći), osim ako se jasno vidi da je poklon bio namijenjen samo jednom partneru;
- Dobitak od igara na sreću;
- Prihodi od intelektualnog vlasništva ostvareni tokom trajanja zajednice.
Dakle, u bračnu imovinu mogu spadati plate, naknade po osnovu rada, nekretnine, pokretnine, štednja, dividende, vlasnički udjeli u firmama i prihod od zakupa ili kamata.
Bračna imovina obuhvata i poslovne i finansijske vrijednosti
U zajedničku imovinu ulazi i:
- pravo vlasništva nad trgovačkim društvom ili obrtom osnovanim tokom braka ako je uložena zajednička imovina,
- dionice i dividende,
- kamate od štednje, najamnina ili zakupnina od zajedničkih nekretnina,
- potraživanja iz različitih ugovornih odnosa,
- polise životnog osiguranja i dodatno penzijsko osiguranje.
Bitno: vlasnički list ne dokazuje pojedinačno vlasništvo
Bez obzira na to ko je upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama, sva imovina steknuta radom tokom braka smatra se suvlasništvom oba partnera.
Dakle, ime u vlasničkom listu ne isključuje pravo drugog partnera na dio te imovine.
🧓 Ugovor o doživotnom izdržavanju i bračna imovina
Imovina stečena na osnovu ugovora o doživotnom izdržavanju takođe može biti predmet bračne imovine, ako je ugovor zaključen i ispunjen tokom trajanja bračne ili vanbračne zajednice.
Pravo korištenja zajedničke imovine
Svaki bračni partner, kao suvlasnik zajedničke imovine, ima pravo da stvar:
- posjeduje,
- koristi, i
- upravlja njome u skladu sa svojim suvlasničkim udjelom.
To pravo postoji bez obzira na formalni upis vlasništva i važi sve dok se zajednička imovina ne podijeli sporazumno ili sudskim putem.