Primjena na primjeru formiranja Viber grupe za zaposlene
Prema članu 4. stav (1) tačka n) Zakona o zaštiti ličnih podataka (ZZLP), saglasnost se definiše kao dobrovoljno, posebno, informisano i nedvosmisleno izražavanje volje nosioca podataka. To znači da osoba mora jasno, izjavom ili potvrđujućom radnjom, pristati na obradu svojih ličnih podataka.
Kada saglasnost može biti osnov za obradu podataka?
Saglasnost je validna samo ako je zaista dobrovoljna. To podrazumijeva da nosilac podataka:
- nema negativnih posljedica ako saglasnost odbije,
- nije u situaciji prinude, ucjene ili zavisnosti.
Zbog toga se u odnosu poslodavac–zaposleni saglasnost često smatra problematičnom: zaposleni može osjećati pritisak ili strah od posljedica, pa se dobrovoljnost dovodi u pitanje.
Saglasnost nikada ne smije biti obavezna niti nametnuta – ona mora biti slobodan izbor.
Primjena u praksi: Viber grupa za zaposlene
Ako se formira Viber grupa u poslovne svrhe, poslodavac je dužan da:
- Informiše zaposlene o svrsi grupe i načinu njenog korištenja.
- Omogući dobrovoljno učešće – zaposleni moraju imati pravo da odbiju ulazak u grupu ili da je napuste u bilo kojem trenutku bez posljedica.
- Ponudi jasnu opciju isključenja – zaposlenik može sam napustiti grupu ili tražiti od administratora da ga ukloni.
Dodatno, kao najbolja praksa preporučuje se da zaposleni sami pošalju zahtjev za pristup grupi putem Viber aplikacije. Ova radnja predstavlja jasnu, dobrovoljnu i informisanu saglasnost za obradu njihovih ličnih podataka (broj telefona, profil, komunikacija) u okviru grupe.