Da li uplata novca dokazuje postojanje zajma?
U praksi se često dešava da jedna osoba uplati drugoj određeni novčani iznos i kasnije tvrdi da je time nastao usmeni ugovor o zajmu. Međutim, prema presudi Vrhovnog suda Federacije BiH (broj: 23 0 P 041574 21 Rev od 10.5.2022.), sama činjenica da je novac uplaćen nije dovoljan dokaz da je zajam zaista postojao.
Sud je jasno istakao da nalog za uplatu novca na račun druge osobe ne potvrđuje postojanje dogovora i stvarne volje stranaka da zaključe ugovor o zajmu. Dakle, da bi se dokazao zajam, potrebno je puno više od same transakcije.
O čemu se radilo u ovom slučaju?
U konkretnom slučaju, tužitelj je od suda tražio da tuženi vrati 73.000 američkih dolara, uz kamate i troškove postupka, tvrdeći da mu je taj iznos pozajmio početkom 2012. godine na osnovu usmenog dogovora o zajmu.
Tuženi je osporio te navode, a sud je morao utvrditi da li je stvarno postojao dogovor o pozajmici.
Šta je sud odlučio?
Nižestepeni sudovi su odbili tužbeni zahtjev, a Vrhovni sud FBiH potvrdio je njihove odluke.
Sud je primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz člana 126. Zakona o parničnom postupku (ZPP) i zaključio da tužitelj nije dokazao postojanje usmenog ugovora o zajmu.
Sud je naglasio:
Kada tužitelj ne dokaže istinitost svojih tvrdnji o postojanju zajma, sud mora smatrati da ta činjenica nije dokazana, pa se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
Drugim riječima, uplata novca nije automatski dokaz zajma — mora se dokazati i postojanje dogovora i volja stranaka da se zaključi ugovor.
Pravna osnova odluke
Sud je odluku temeljio na:
- članu 7., 102., 123. i 126. ZPP-a – koji uređuju teret dokazivanja i dužnost stranaka da iznesu činjenice i dokaze koji potvrđuju njihove tvrdnje;
- članovima 557–562. Zakona o obligacionim odnosima (ZOO) – koji definišu pravila o ugovorima o zajmu.
Vrhovni sud je zaključio da tužitelj nije dokazao ni osnov ni visinu potraživanja, niti da je između stranaka zaista postojao usmeni ugovor o zajmu. Zato je njegov zahtjev odbijen.
Ključna poruka presude
Ova presuda potvrđuje važan princip građanskog prava:
„Onaj ko tvrdi da mu neko duguje novac mora dokazati ne samo uplatu, već i postojanje pravnog osnova."
Bez pisanog ugovora ili jasnih dokaza o dogovoru, uplata novca može imati i drugačije značenje (poklon, ulaganje, povrat duga i sl.), pa sud ne može automatski pretpostaviti da se radi o zajmu.