Uvod
Jasno objašnjenje pravila, odgovornosti i izuzetaka po Zakonu o zaštiti od klevete FBiH
Kleveta je ozbiljno pravno pitanje, a u eri društvenih mreža, velike vidljivosti i sve češće upotrebe vještačke inteligencije lako je nastati šteta ugledu fizičkog ili pravnog lica. Zakon o zaštiti od klevete FBiH propisuje kada postoji odgovornost, ko je odgovoran i u kojim situacijama se osoba može osloboditi odgovornosti.
Šta je kleveta?
Neistinita tvrdnja koja nanosi štetu ugledu
Prema Zakonu o zaštiti od klevete FBiH, kleveta je nanošenje štete ugledu fizičkog ili pravnog lica iznošenjem ili prenošenjem neistinite činjenice, pri čemu je osoba jasno identifikovana trećem licu.
Ako neko iznese ili prenese neistinite informacije i time naruši ugled druge osobe — odgovoran je za štetu.
Ko sve može biti odgovoran za klevetu?
Zakon vrlo jasno određuje krug odgovornih:
- autor sadržaja,
- urednik,
- izdavač,
- svako lice koje je vršilo nadzor nad objavom,
- bilo koje lice koje iznosi ili prenosi neistinite tvrdnje.
Odgovornost postoji ako je štetnik djelovao namjerno ili iz nepažnje.
Posebna pravila za teme od javnog i političkog interesa
Stroži standardi kada je riječ o javnom interesu
Ako se iznosi neistinit podatak koji se tiče javnih ili političkih pitanja, osoba koja ga iznosi odgovorna je ako je znala da je tvrdnja neistina ili je nepažnjom zanemarila provjeru tačnosti.
Ovi standardi važe čak i ako je oštećeni:
- javni službenik,
- kandidat za javnu funkciju,
- ili osoba koja ima značajan uticaj u pitanjima od javnog/političkog interesa.
Kleveta u odnosu na preminulo lice
Ako se neistinite tvrdnje odnose na umrlog, tužbu može podnijeti nasljednik prvog reda, ali samo ako iznesene tvrdnje štete ugledu živog nasljednika, a ne samog umrlog.
Kako sud procjenjuje da li postoji odgovornost za klevetu?
Sud razmatra sve okolnosti slučaja, a posebno:
- način i formu iznošenja tvrdnje,
- koliki je stepen štete nastao,
- da li je autor postupao u dobroj vjeri ili po profesionalnim standardima,
- da li je oštećeni dao pristanak,
- da li bi šteta nastala i bez objave,
- da li je sadržaj bio tačan prikaz onoga što je neko drugi rekao,
- da li se radi o temama privatnog života ili pitanjima od javnog značaja.
Kada ne postoji odgovornost za klevetu?
Postoje tri ključna izuzetka:
- Kada se iznosi mišljenje – mišljenje se ne može tretirati kao kleveta.
- Kada je sadržaj u suštini istinit – iako može biti neprecizan u nebitnim detaljima.
- Kada je iznošenje bilo razumno – npr. novinarsko postupanje u skladu sa profesionalnim standardima.
AI i kleveta: ko snosi odgovornost?
Iako tekst to ne navodi direktno, pravila se primjenjuju i na sadržaj generisan putem vještačke inteligencije. Ključna tačka je: odgovoran je onaj ko objavi, prenese ili koristi AI-generisani sadržaj kao činjenicu, a ne sam AI alat.