U novijoj sudskoj praksi zauzet je stav da komunalna naknada, kada se određuje u mjesečnim iznosima za određenu kalendarsku godinu, predstavlja povremeno potraživanje. Kao takvo, podliježe trogodišnjem roku zastare, a ne desetogodišnjem roku koji važi za potraživanja utvrđena izvršnim ispravama.
Činjenice predmeta i prvostepena odluka
U izvršnom postupku izvršenik je izjavio prigovor zastare.
Prvostepeni sud je prigovor odbio smatrajući da je riječ o potraživanju utvrđenom odlukom upravnog organa, te da se primjenjuje desetogodišnja zastara iz člana 379. ZOO FBiH.
Sud je zaključio da je prijedlog za izvršenje podnesen 07.09.2022, dok je rješenje koje je osnova izvršenja doneseno 07.11.2014, pa prema tom shvatanju zastara nije nastupila.
Drugostepeni sud: pogrešan pravni pristup
Drugostepeni sud nalazi da je prvostepeni sud pogrešno pravno kvalifikovao potraživanje. Ključni elementi rješenja o komunalnoj naknadi bili su:
- obaveza od 60 KM godišnje,
- mjesečni iznos od 5 KM,
- obaveza plaćanja najkasnije do kraja mjeseca za prethodni mjesec,
- ako se mjesečni iznosi ne plate u roku od godinu dana, cijeli iznos dospijeva za naplatu.
Iz ovakve strukture obaveze proizlazi da je riječ o povremenom potraživanju koje dospijeva godišnje.
Zašto se primjenjuje trogodišnji rok zastare?
Član 379. stav 2. ZOO FBiH propisuje da se na povremena potraživanja primjenjuje rok zastare od tri godine.
Ovaj stav potvrđuje i sudska praksa, uključujući i praksu Ustavnog suda BiH (npr. AP-4803/18).
Zbog toga nije bilo osnova primijeniti desetogodišnji rok iz člana 397. ZOO FBiH.
Pogrešan zaključak prvostepenog suda
Prvostepeni sud je:
- pogrešno primijenio institut zastare,
- tretirao potraživanje kao dug utvrđen izvršnom ispravom,
- iz toga izveo pogrešan zaključak o nepostojanju zastare.
Drugostepeni sud navodi da se prigovor trebao cijeniti prema članu 379. stav 2. ZOO FBiH i u vezi s članom 47. stav 1. tačka 10. ZIP FBiH.
Zaključak
Ova odluka potvrđuje važan pravni stav: komunalna naknada, kada je određena u mjesečnim iznosima i vezana za kalendarsku godinu, ima karakter povremenog potraživanja. Zato se primjenjuje trogodišnji rok zastare, bez obzira na to što je obaveza formalno utvrđena odlukom upravnog organa.