Utvrđivanje manjka robe u trgovini često se pogrešno automatski povezuje s odgovornošću zaposlenih. Međutim, činjenično stanje i sudska praksa pokazuju da sama pojava manjka ne znači nužno i odgovornost radnika.
Zašto je važno da se radi o trgovini, a ne skladištu?
U određenim situacijama od ključnog je značaja činjenica da se radi o trgovačkoj radnji, a ne o skladištu ili magacinu. U trgovini robi pristup imaju i kupci, što znači da je moguće otuđenje robe od strane trećih lica. Također, moguće je da je trgovina zadužena robom koja nikada nije stvarno zaprimljena, odnosno da roba nije ni ušla u prodajni prostor. Sve to ukazuje da manjak robe sam po sebi ne znači automatsku odgovornost radnika.
Stav sudske prakse: Manjak nije dovoljan dokaz odgovornosti
Sudska praksa potvrđuje da je postojanje manjka samo početna činjenica, ali ne i dokaz odgovornosti zaposlenih. U pojedinim sudskim odlukama istaknuto je da, iako je manjak utvrđen, poslodavac nije dokazao da je do njega došlo zbog propusta u radu konkretne radnice. Sudovi su zaključili da poslovanje nije bilo adekvatno organizovano, jer su pristup trgovini, skladištu i blagajni imale i druge osobe, zbog čega nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi ko je odgovoran za nastali manjak.
Da li se inventurni manjak može odmah pripisati radnicama?
Manjak utvrđen inventurnim popisom ne može se automatski smatrati namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika koji su zaduženi za robu. Odgovornost se ne podrazumijeva, već se mora dokazivati.
Ko može obavezati radnike na naknadu štete?
Isključivo sud ima nadležnost da obaveže radnike da poslodavcu nadoknade štetu. Poslodavac sam ne može izvršiti naplatu manjka. On može pokrenuti disciplinski postupak radi utvrđivanja disciplinske odgovornosti i izreći disciplinske mjere, kao i uputiti opomenu ili poziv na dobrovoljnu naknadu štete, ali bez sudske odluke ne može obavezati radnike na plaćanje.
Teret dokazivanja je na poslodavcu
Na poslodavcu je teret dokazivanja da je šteta nastala namjerno ili usljed krajnje nepažnje radnika. Namjera bi postojala ako bi se dokazalo da su radnici otuđivali robu ili zadržavali novac od prodaje. Krajnja nepažnja može postojati ako je bilo dovoljno zaposlenih da kontrolišu prijem robe i nadzor kupaca, ali to nije učinjeno. Suprotno tome, krajnja nepažnja ne postoji ako je radnja velikog prostora u kojoj mali broj radnika objektivno ne može nadzirati sve kupce ili pratiti svu dopremljenu robu.
Kako se u praksi dokazuje odgovornost za manjak?
Prema sudskoj praksi, odgovornost se najčešće dokazuje saslušanjem svjedoka ili uvidom u snimke nadzornih kamera. Mogu se saslušati svjedoci koji su vidjeli iznošenje robe bez plaćanja, nepravilno rukovanje novcem ili propuste u nadzoru kupaca. Također, moguće je provesti ekonomsko vještačenje, naročito ako nisu vođene trgovačke knjige, nisu unesene šifre artikala. Pored toga, mogu se koristiti i druga dokazna sredstva koja su podobna za utvrđivanje pravno relevantnih činjenica.