Spor oko odredbe o vraćanju troškova edukacije
U predmetu koji je okončan presudom Vrhovnog suda FBiH broj 28 0 Rs 062083 21 Rev sud je razmatrao da li je odredba ugovora o radu – kojom se zaposlenica obavezuje vratiti troškove edukacije poslodavcu u slučaju prijevremenog otkaza – u skladu sa zakonom ili predstavlja nedopušten i ništav osnov prema Zakonu o obligacionim odnosima.
Šta je bilo predmet spora?
Ugovorom o radu poslodavac je propisao obavezu zaposlenice da plati naknadu za edukaciju u fiksnom godišnjem iznosu, i to 10.000 KM za svaku godinu prije isteka ugovorenog roka, ukupno 40.000 KM.
Problem je nastao jer je zaposlenica kod poslodavca radila ukupno devet mjeseci, dok je ugovorena naknada bila zasnovana na periodu „najmanje četiri godine rada", koji u stvarnosti nije postojao.
Zakonski okvir i primjena propisa
Član 25. tada važećeg Zakona o radu dozvoljava poslodavcu da, prema potrebama procesa rada, omogući zaposleniku obrazovanje, osposobljavanje ili usavršavanje. Međutim, ta odredba nije propisivala način uređivanja ovih pitanja niti mogućnost ugovaranja fiksnih naknada za period u kojem radni odnos uopšte nije trajao.
Budući da Zakon o radu ne sadrži odredbe o ništavosti ugovora o radu, sud je primijenio opšta pravila obligacionog prava, uključujući:
- član 51. ZOO – svaki ugovor mora imati dopušten osnov;
- član 52. ZOO – ugovor ili odredba su ništavi ako je osnov nedopušten;
- član 12. ZOO – obaveza postupanja savjesno i pošteno;
- član 13. ZOO – zabrana zloupotrebe prava.
Zašto je odredba proglašena ništavom?
Sud je zaključio:
- ugovorena naknada se odnosila na period kada zaposlenica nije bila u radnom odnosu,
- poslodavac je ugovorio obavezu koja nije mogla nastati, jer edukacija u tom periodu nije ni postojala,
- takvo ugovaranje je protivno moralu društva,
- odredba predstavlja zloupotrebu položaja poslodavca, budući da je zaposlenica u trenutku zaključenja ugovora bila u podređenoj poziciji.
Šta poslodavac smije, a šta ne?
Sud je jasno naglasio:
- poslodavac smije ugovoriti naknadu troškova edukacije,
- ta naknada se mora odnositi isključivo na period u kojem radni odnos traje,
- potraživanje koje obuhvata period mimo postojanja radnog odnosa predstavlja nedopušten osnov i kao takvo je ništavo.
Drugim riječima, klauzula može biti zakonita samo ako se odnosi na realne, stvarno nastale troškove edukacije i na period koji pokriva trajanje ugovora o radu.
Zaključak presude
Vrhovni sud Federacije BiH potvrdio je da je sporna ugovorna odredba ništava, jer:
- obuhvata vrijeme u kojem nije postojao radni odnos,
- zasnovana je na nedopuštenom osnovu prema članu 51. ZOO,
- predstavlja povredu savjesnosti i poštenja, te zloupotrebu prava.