Digitalne usluge postaju svakodnevica i za djecu, ali obrada njihovih podataka podliježe posebnim pravilima. Novi Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH donosi jasne odredbe o tome kada je pristanak roditelja obavezan i kako se on provjerava.
Ko može dati saglasnost za obradu podataka djeteta?
Član 10. Zakona propisuje da je obrada ličnih podataka djeteta dozvoljena samo ako dijete ima najmanje 16 godina, u situacijama kada se radi o neposrednom pružanju usluga informacionog društva.
Ako je dijete mlađe od 16 godina, obrada podataka biće zakonita isključivo ako saglasnost daje ili odobrava:
- roditelj,
- usvojilac,
- staratelj,
- drugi zakonski zastupnik djeteta.
Kontrolor podataka dužan je da preduzme razumne mjere kako bi provjerio da saglasnost zaista potiče od roditelja/staratelja, vodeći računa o tehnološkim mogućnostima.
Šta ova odredba ne mijenja?
Važno je naglasiti da pravilo iz člana 10. ne utiče na opšta pravila obligacionog prava. Dakle, pitanje:
- zaključivanja ugovora,
- pravnog važenja,
- posljedica ugovora koje se tiču djeteta,
uređuje se posebnim propisima iz obligacionog prava, nezavisno od pristanka na obradu podataka.
Da li roditelj uvijek daje saglasnost?
Zakon jasno pravi razliku:
- Za sve aktivnosti koje nisu elektronske usluge informacionog društva, roditelj daje saglasnost za dijete do navršene 18. godine.
- Izuzetak je upravo pristup uslugama informacionog društva (digitalne/online usluge na lični zahtjev korisnika) gdje je prag postavljen na 16 godina.
To znači da dijete starije od 16 godina može samostalno dati pristanak za obradu svojih ličnih podataka prilikom korištenja online usluga - dok je za mlađu djecu obavezna dozvola roditelja ili staratelja.