Pravo na otpremninu prema Zakonu o radu FBiH
Prema Zakonu o radu Federacije BiH, pravo na otpremninu zavisi od načina prestanka radnog odnosa. U praksi se razlikuju tri osnovna slučaja u kojima radnik može ostvariti to pravo:
- kada poslodavac otkaže ugovor o radu,
- u slučaju nezakonitog otkaza od strane poslodavca,
- kod otkaza ugovora o radu zbog umanjene radne sposobnosti.
Otpremnina prilikom odlaska u penziju
Za razliku od otkaza, pravo na otpremninu prilikom odlaska u penziju (bilo prijevremenu ili punu starosnu) ne proizlazi automatski iz Zakona o radu. Ovo pravo se uređuje kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu kod poslodavaca koji nisu obavezni donijeti pravilnik o radu.
Da bi isplata otpremnine bila zakonita, poslodavac mora imati odredbu o tom pravu u svom internom aktu. Ako pravilnik o radu ne predviđa takvu mogućnost, poslodavac nema pravni osnov za isplatu otpremnine radniku koji odlazi u penziju.
Ukoliko poslodavac želi omogućiti isplatu otpremnine prilikom penzionisanja, potrebno je izmijeniti pravilnik o radu i time omogućiti svim radnicima koji odlaze u penziju da ostvare to pravo. U suprotnom, selektivna isplata otpremnine predstavljala bi diskriminaciju, što je zabranjeno članom 10. tačka (b) Zakona o radu.
Poreski tretman otpremnine
Propisi o porezu na dohodak definišu poreski tretman raznih isplata radnicima, uključujući i otpremnine. Zakon o radu, kolektivni ugovori i pravilnik o radu određuju prava i obaveze radnika i poslodavaca, dok porezni propisi razlikuju neoporezive iznose otpremnine zavisno od razloga prestanka radnog odnosa.
Maksimalni neoporezivi iznos otpremnine
Prema Pravilniku o primjeni Zakona o porezu na dohodak, otpremnina prilikom odlaska u penziju priznaje se kao neoporeziva u visini:
- šest neto plata zaposlenika isplaćenih u prethodnih šest mjeseci, ili
- šest prosječnih neto plata u Federaciji BiH prema posljednjem statističkom podatku, ako je to povoljnije za zaposlenika.