Najbolji interes djeteta kao vrhovni princip
U porodičnim sporovima, naročito onim koji uključuju djecu, sudovi se suočavaju sa delikatnim zadatkom balansiranja prava i osjećanja roditelja sa onim što je najvažnije – dobrobiti djeteta. Presuda Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 95 0 P 088826 25 Rev, služi kao jasan podsjetnik da je pravo djeteta na odnos sa oba roditelja fundamentalno i da lični sukobi roditelja ne smiju stajati na putu tom pravu. Ova odluka potvrđuje ključnu ulogu institucija, poput Centra za socijalni rad, i postavlja jasan presedan o prioritetima u porodičnom pravu.
Prekinuta veza i borba za viđanje
Slučaj se odnosi na uređenje ličnih odnosa između oca (tužitelja) i njegovog maloljetnog djeteta, rođenog u vanbračnoj zajednici koja je davno prekinuta. Situaciju je dodatno komplikovala činjenica da je otac bio na izdržavanju zatvorske kazne u inostranstvu od početka majčine trudnoće, a njegovo očinstvo je pravosnažno utvrđeno tek u januaru 2023. godine.
Nakon toga, roditelji su se obratili Centru za socijalni rad u Trebinju radi posredovanja. Uprkos tome što je utvrđeno da oba roditelja imaju adekvatne uslove i roditeljske kapacitete, njihov međusobni odnos je bio izrazito konfliktan, što je otežavalo uspostavljanje kontakta između oca i djeteta.
Odluka suda: Postepena adaptacija uz stručni nadzor
Nižestepeni sudovi su, oslanjajući se na detaljan nalaz i prijedlog Centra za socijalni rad, donijeli odluku koja je osmišljena da postepeno i pažljivo ponovo izgradi odnos između oca i djeteta. Ključni elementi odluke su:
Period adaptacije: Određen je početni period adaptacije od tri mjeseca.
Stručni nadzor: Tokom ovog perioda, viđanje se odvijalo uz obavezno prisustvo stručnih radnika Centra za socijalni rad prilikom vraćanja djeteta majci.
Samostalni kontakti: Nakon uspješnog perioda adaptacije, predviđeno je da se kontakti nastave bez prisustva stručnih lica.
Ovakav pristup je ocijenjen kao najsigurniji i najkorisniji za dijete, uzimajući u obzir sve okolnosti, uključujući i nalaz psihijatra koji je potvrdio da je otac stabilna ličnost bez psihopatologije.
Rezonovanje Vrhovnog suda: Prava djeteta su iznad svega
Tužena (majka) je uložila reviziju Vrhovnom sudu, ali je ona odbijena kao neosnovana. Vrhovni sud je potvrdio odluke nižih sudova, ističući nekoliko ključnih pravnih principa:
Fundamentalno pravo djeteta: Pravo djeteta da održava lične odnose sa roditeljem sa kojim ne živi je zagarantovano domaćim zakonima i međunarodnim konvencijama.
Konflikt roditelja nije prepreka: Međusobno nerazumijevanje i loša komunikacija roditelja ne mogu i ne smiju uskratiti djetetu ovo pravo.
Uloga organa starateljstva: Iako prijedlog Centra za socijalni rad nije formalno obavezujući za sud, u ovom slučaju je ocijenjen kao stručan, temeljan i u najboljem interesu djeteta.
Naknadni prigovori: Sud je odbacio prigovore majke vezane za očevu prošlost (izdržavanje zatvorske kazne), jer ona nije imala primjedbi na nalaz Centra za socijalni rad tokom prvostepenog postupka.
Zaključak: Jasna poruka roditeljima i institucijama
Presuda Vrhovnog suda šalje snažnu poruku: u porodičnim sporovima, fokus mora biti na djetetu. Sud je jasno stavio do znanja da je obaveza roditelja, bez obzira na njihove lične odnose, da djeluju u najboljem interesu svog djeteta, što uključuje i omogućavanje zdravog odnosa sa drugim roditeljem. Odluka takođe potvrđuje važnost stručnih procjena nadležnih institucija i postavlja jasan okvir za rješavanje sličnih slučajeva u budućnosti, gdje je postepena i nadzirana reintegracija ključ uspjeha.