Pravo na brisanje podataka nije apsolutno
Pravo na brisanje ličnih podataka nije apsolutno pravo. To znači da, kada nosilac podataka zatraži brisanje svojih podataka, takav zahtjev se ne mora automatski prihvatiti. U slučajevima kada postoji zakonska obaveza čuvanja podataka određeni broj godina (npr. deset godina), ne postoji osnova za njihovo brisanje, čak i ako je klijent podnio zahtjev.
Zakonske obaveze imaju prednost nad zahtjevom za brisanje
Član 19. stav (3) tačka b) Zakona o zaštiti ličnih podataka BiH („Službeni glasnik BiH", br. 12/25) jasno propisuje da se institut brisanja ne može primijeniti kada je obrada neophodna:
- radi poštovanja zakonske obaveze propisane posebnim zakonom,
- radi izvršenja zadatka od javnog interesa, ili
- u okviru izvršavanja službenih ovlaštenja kontrolora podataka.
Dakle, kontrolor podataka ima pravo zadržati određene informacije ako postoji pravna osnova za njihovo čuvanje.
Brisanje podataka nakon isteka zakonskog roka
Nakon što protekne zakonski rok za čuvanje, moguće je brisati podatke klijenta iz evidencije. Međutim, ako je klijent čiji su podaci izbrisani prethodno imao transakciju s drugim, aktivnim klijentom, dozvoljeno je da se ti podaci o transakciji i dalje čuvaju u evidenciji aktivnog klijenta.
Takvi podaci se tretiraju isto kao i podaci o transakcijama koje je aktivni klijent obavio s drugim subjektima koji nisu klijenti te banke.
Zaključak: zakonska obaveza čuvanja podataka ima prioritet
Zakon o zaštiti ličnih podataka BiH jasno propisuje da se pravo na brisanje podataka ne može primijeniti kada postoji zakonska obaveza njihovog čuvanja.
Kontrolori podataka moraju pažljivo balansirati između prava nosioca podataka i svojih zakonskih obaveza, vodeći računa o rokovima, svrsi obrade i kontekstu u kojem su podaci prikupljeni.