Biti žirant ili jamac nekome za kredit je čin velikog povjerenja. Ali šta se dešava kada dužnik prestane da plaća, a vi, kao dobar prijatelj ili član porodice, preuzmete na sebe otplatu cijelog duga? Logično je očekivati da ćete taj novac moći povratiti. Međutim, jedna nedavna odluka Vrhovnog suda Federacije BiH pokazuje da u pravu ništa nije tako jednostavno i da "čekanje" može skupo da košta.
U rješenju broj 43 0 P 230371 25 Rev od 12. juna 2025. godine, Vrhovni sud je stavio tačku na jedan takav slučaj, pruživši oštru, ali važnu lekciju o zastari potraživanja i (ne)dovoljnosti usmenog priznanja duga.
Hronologija jednog regresnog duga
Tužitelj I.H. je bio jamac tuženom Đ.S. za kredit kod Banke. Kada je Đ.S. prestao da otplaćuje kredit, banka se, naravno, okrenula jamcu. I.H. je ispunio svoju obavezu i u potpunosti isplatio dug tuženog, u ukupnom iznosu od 21.839,42 KM, zaključno sa 30. julom 2012. godine.
Godine su prolazile. Skoro jedanaest godina kasnije, 26. maja 2023. godine, I.H. je podnio tužbu protiv Đ.S., tražeći da mu se vrati novac koji je platio za njega.
Prva prepreka: Zastara potraživanja
Na sudu, tuženi Đ.S. je imao jednostavan, ali moćan argument: prigovor zastare. Tvrdio je da je tužba podnesena prekasno.
I Opštinski sud u Zenici i Kantonalni sud u Zenici su se složili s njim. Njihova logika je bila jasna: od dana kada je tužitelj isplatio dug (30.07.2012.) do dana kada je podnio tužbu (26.05.2023.), prošlo je više od 10 godina. Prema zakonu, opšti rok zastare za ovakva potraživanja je upravo 5 godina. Zbog toga su oba suda odbila tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Posljednji pokušaj: Da li usmena riječ prekida zastaru?
Nezadovoljan odlukama, tužitelj I.H. je iskoristio posljednji pravni lijek – reviziju Vrhovnom sudu FBiH. Njegov ključni argument se sveo na jedno pravno pitanje:
"Da li priznanje duga povjeriocu usmenim putem predstavlja prekid zastare potraživanja i obnovu obaveze?"
Konačna odluka Vrhovnog suda: Revizija se odbacuje
Vrhovni sud je, međutim, odbacio reviziju tužitelja. Obrazloženje suda je bilo detaljno i otklonilo je svaku sumnju.
1. Proceduralni razlozi: Prvo, sud je konstatovao da revizija nije ni bila dozvoljena po redovnom putu, jer vrijednost spora (oko 22.000 KM) nije prelazila zakonski cenzus od 30.000 KM.
2. Suštinski razlozi – Usmeno priznanje nije dovoljno: Sud je zatim analizirao ključni argument tužitelja i zaključio da nije osnovan. Evo zašto:
- Tvrdnja bez dokaza: Tužiteljeva tvrdnja da mu je tuženi usmeno priznao dug ostala je samo to – tvrdnja. Tuženi tokom postupka uopšte nije saslušan kao stranka, a tužitelj nije ponudio nikakve druge dokaze koji bi potvrdili njegovu priču.
- Šta je potrebno za prekid zastare? Sud je pojasnio da bi priznanje duga prekinulo zastaru, ono mora biti jasno i nedvosmisleno. Potrebno je priznanje i pravnog osnova duga i njegove visine. Jedna nedokazana tvrdnja o usmenom razgovoru jednostavno nije dovoljna.
- Nema spornog pravnog pitanja: Na kraju, sud je zaključio da pitanje koje je tužitelj postavio nije od značaja za ujednačavanje sudske prakse, jer je praksa po ovom pitanju već jedinstvena i jasna.
Pouka slučaja: Vrijeme i papir su ključni
Ova odluka Vrhovnog suda FBiH nosi dvije izuzetno važne poruke za sve koji se nađu u ulozi jamca:
- Ne čekajte. Jednom kada platite tuđi dug, sat za zastaru počinje da otkucava. Imate zakonski rok da sudskim putem tražite svoj novac nazad. Svako odlaganje ide vam na štetu.
- "Riječ" nije dovoljna, tražite "papir": Ako vam dužnik prizna dug, potrudite se da to priznanje dobijete u pisanom obliku. Bilo da je to potpisana izjava, e-mail ili čak poruka, pisani trag je neuporedivo jači dokaz na sudu od sjećanja na usmeni razgovor.