Prekovremeni rad kao zakonski izuzetak
Prekovremeni rad nije pravilo, već izuzetak koji se može uvesti samo u opravdanim i zakonom propisanim situacijama.
Njegova svrha je da omogući završetak posla koji nije mogao biti planiran unaprijed, a koji zahtijeva hitnu intervenciju ili privremeno povećanje obima posla.
Kada se prekovremeni rad može uvesti
Zakon predviđa da se prekovremeni rad može naložiti u slučajevima poput:
- neplaniranog povećanja obima posla,
- otklanjanja posljedica prirodnih nepogoda (poplave, snježne oluje, požari, zemljotresi),
- havarija na radnim sredstvima,
- epidemija ili drugih vanrednih okolnosti.
U takvim okolnostima, radnik je dužan da radi duže od punog radnog vremena, u skladu sa potrebama poslodavca i zakonskim ograničenjima.
Zakonska ograničenja i obaveze poslodavca
Prekovremeni rad može trajati najviše osam sati sedmično.
Ako potreba za prekovremenim radom traje duže od tri sedmice uzastopno ili više od deset sedmica u toku kalendarske godine, poslodavac je dužan da obavijesti inspektora rada o razlozima i obimu takvog angažovanja.
Ukoliko inspektor rada utvrdi da je prekovremeni rad organizovan suprotno odredbama Zakona o radu, ima pravo da zabrani njegovo dalje sprovođenje.
Posebna odluka poslodavca nije obavezna
Prema Zakonu o radu Federacije BiH, poslodavac nije dužan donijeti posebnu odluku o uvođenju prekovremenog rada, ali mora poštovati zakonska ograničenja i vođenje evidencije o radnom vremenu svakog zaposlenika.