Kako se mogu prenositi udjeli prema Zakonu o privrednim društvima
Član 320. Zakona o privrednim društvima propisuje da se udjeli u društvu mogu prenositi putem pisanog ugovora ili nasljeđivanjem. Međutim, prenos nije dopušten ako je za udio vezana ugovorena obaveza dodatne činidbe, osim ako postoji izričita pisana saglasnost društva.
Izričita pisana saglasnost kao obavezni uslov
Ako je uz udio vezana obaveza dodatne činidbe, prenos udjela nije moguć ni u kojem slučaju bez izričite pisane saglasnosti društva. Zakon posebno naglašava ovaj uslov formulacijama „ni u kojem slučaju" i „bez izričite pisane saglasnosti društva", čime se isključuje svaka mogućnost drugačijeg tumačenja.
Zbog takvog zakonskog rješenja, udjeličar nema pravnu mogućnost da sudskim putem osporava odluku društva ako mu saglasnost za prenos nije data.
Ugovor o prenosu udjela i primjena propisa
Ukoliko ne postoje zakonske ili ugovorne smetnje, prenos udjela vrši se pisanim ugovorom kao dvostranim pravnim poslom. Taj ugovor ima obligacionopravno dejstvo između prenositelja i stjecatelja udjela, ali i statusnopravne posljedice prema društvu.
Na odnos prilikom prenosa primjenjuju se odredbe Zakona o privrednim društvima, kao i osnivački akti i statut društva, ukoliko su u skladu sa zakonom. Na ostala pitanja koja nastanu tokom realizacije ugovora primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o obligacionim odnosima.
Mogućnost dodatnih ograničenja kroz osnivačke akte
Iako član 320. Zakona izričito propisuje samo jedan slučaj u kojem je potrebna saglasnost društva, ne postoje zakonske prepreke da se osnivačkim aktima ili statutom predvidi obavezna saglasnost društva i u drugim situacijama, pa čak i za svaki prenos udjela.
Saglasnost za prenos daju organi društva, a u postupak se, u pravilu, uključuju uprava, nadzorni odbor i skupština društva, u okviru svojih ovlaštenja.
Sudska zaštita u slučaju odbijanja saglasnosti
Član 322. Zakona o privrednim društvima propisuje da član društva može sudskim putem tražiti dozvolu za prenos udjela ako mu društvo odbije dati saglasnost. Ova mogućnost postoji kada se saglasnost traži na osnovu akata društva, a ne kada je zakon izričito zabranjuje.
Saglasnost društva se u pravilu traži samo kod prodaje udjela trećim licima, dok za prenos udjela između postojećih udjeličara saglasnost nije potrebna.
Razlozi za davanje ili odbijanje saglasnosti
Legitiman interes osnivača i članova društva jeste da odlučuju o tome ko može postati novi član društva. Saglasnost se odnosi na procjenu da li određeno fizičko ili pravno lice može pozitivno ili negativno uticati na poslovanje i ciljeve društva.
Odbijanje saglasnosti treba biti zasnovano na opravdanim razlozima, poput zaštite interesa društva ili stabilnosti njegovog poslovanja.
Postupanje nakon sudske odluke
Ako sud ocijeni da razlozi društva za odbijanje saglasnosti nisu opravdani, postupak se ne završava automatskim prenosom udjela. Društvo ima pravo da u roku od 30 dana od dostavljanja sudske odluke obavijesti člana da daje saglasnost za prenos pod istim uslovima drugom licu koje te uslove prihvati.
Posebni slučajevi u kojima je saglasnost obavezna
Izričita pisana saglasnost društva potrebna je i u drugim zakonom propisanim situacijama, kao što su:
- prenos udjela tokom postupka revizije (član 343),
- prenos udjela u slučaju sudskog spora za naknadu štete (član 346),
- prenos udjela kada se udio dijeli na idealne dijelove,
- prenos udjela u slučaju nasljeđivanja, kada je to propisano (član 326).
U svim ovim slučajevima, bez saglasnosti društva prenos udjela nije pravno moguć.
Karakter i značaj saglasnosti društva
Bez obzira na to da li zakon propisuje „izričitu pisanu saglasnost" ili samo „saglasnost", njen pravni karakter ostaje isti. Saglasnost ima značenje odobrenja, a njeno izostajanje onemogućava prenos udjela.
Nasljeđivanje i sudska prodaja udjela
Prenos udjela putem nasljeđivanja ne može se ograničiti, te se u tim slučajevima saglasnost društva ne daje. Također, kada se udjeli prenose na osnovu sudske odluke kojom je dozvoljena prodaja udjela, društvo ima pravo da u roku od 30 dana obavijesti člana da dopušta prodaju drugom licu pod istim uslovima.
Strožija pravila za prenos udjela u d.o.o.
Za razliku od dionica, Zakon o privrednim društvima propisuje strožije i brojnije uslove za prenos udjela u društvu s ograničenom odgovornošću. Iako se radi o društvu kapitala, zakon predviđa veći broj instituta koji ograničavaju raspolaganje udjelima, uz dodatnu mogućnost da se ti uslovi dalje preciziraju osnivačkim aktom i statutom društva.