Uvod
Jedan od najvećih problema povjerilaca u parničnim postupcima jeste dugotrajnost sudskih procesa. Međutim, Zakon o parničnom postupku predviđa situacije u kojima povjerilac može doći do relativno brze presude, i to bez izvođenja dokaznog postupka. Riječ je o presudi zbog propuštanja. Ova presuda se donosi kada dužnik (tuženi) svojim ponašanjem pokazuje pasivnost u parničnom postupku.
Presuda zbog propuštanja regulisana je članom 182. ZPP FBiH/RS.
Šta je presuda zbog propuštanja?
Presuda zbog propuštanja donosi se kada tuženi ne podnese odgovor na tužbu u zakonskom roku.
Za donošenje presude zbog propuštanja, bitno je da tužilac predloži u tužbenom zahtjevu da sud, u slučaju da tuženi ne podnese odgovor na tužbu u zakonom predviđenom roku, donese presudu zbog propuštanja.
Uslovi za donošenje presude zbog propuštanja
Uslovi za donošenje ove presude su sljedeći:
- tužba mora biti uredna i uredno dostavljena tuženom
- da se ne radi o očigledno neosnovanom tužbenom zahtjevu
- rok za odgovor na tužbu je istekao, a tuženi nije dostavio odgovor
Posljedice pasivnosti tuženog
Posljedica pasivnog držanja tuženog je da sud usvaja tužbeni zahtjev i donosi presudu bez izvođenja dokaza.
Primjer iz prakse
Povjerilac podnese tužbu za isplatu 10.000 KM duga po ugovoru o zajmu. Tuženi ne odgovori na tužbu u roku – sud donosi presudu zbog propuštanja i povjerilac dobija izvršnu ispravu u vrlo kratkom roku.
Zaključak
Presuda zbog propuštanja predstavlja efikasan mehanizam kojim se povjerilac može brzo zaštititi kada tuženi ne odgovori na tužbu. Njome se pasivnost dužnika pretvara u pravnu prednost za tužioca, jer sud usvaja tužbeni zahtjev bez izvođenja dokaza. Ipak, uspjeh zavisi od toga da tužba bude pravilno sastavljena i da tužilac na vrijeme predloži donošenje ovakve presude.