Skip to Content

Roditeljsko staranje: šta znači i kada jedan roditelj odlučuje sam?

26. новембар 2025. by
Roditeljsko staranje: šta znači i kada jedan roditelj odlučuje sam?
Tanja Srdanović

Uvod


Roditeljsko staranje obuhvata obaveze, odgovornosti i prava roditelja usmjerene na zaštitu ličnih i imovinskih interesa djeteta. Ono se uvijek ostvaruje u najboljem interesu djeteta, a sud ga procjenjuje individualno, u skladu sa uzrastom, razvojem i potrebama svakog djeteta.

Kada roditelji prekidaju zajednicu – ko vrši roditeljsko staranje?


Ako se roditelji razvode ili prekidaju vanbračnu zajednicu, a imaju maloljetnu djecu, sud u istom postupku odlučuje:

  • sa kojim roditeljem će dijete živjeti,
  • ko će ostvarivati roditeljsko staranje.

Roditelj sa kojim dijete živi vrši roditeljsko staranje, ali obaveze drugog roditelja ne prestaju — i dalje ima pravo i dužnost da učestvuje u životu djeteta, posebno kroz izdržavanje i kontakt.

Kada jedan roditelj može sam donositi odluke?


Ako roditelj sa kojim dijete ne živi:

  • ne može da se stara o djetetu,
  • nije poznatog boravišta,
  • ne izvršava obavezu izdržavanja,
  • nedostupan je ili ne sarađuje,

onda drugi roditelj (onaj sa kojim dijete živi) samostalno donosi odluke o zaštiti djetetovih ličnih, imovinskih i drugih interesa.

U tim situacijama nije potrebna saglasnost drugog roditelja.

Šta se dešava kada roditelj koji živi sa djetetom umre?


U slučaju smrti roditelja sa kojim je dijete živjelo:

  • drugi roditelj mora pokrenuti sudski postupak kako bi se odlučilo o daljem staranju.

Ako umre roditelj koji se sam brinuo o djetetu:

  • postupak pokreće organ starateljstva, odnosno centar za socijalni rad, kako bi se hitno utvrdio dalji oblik staranja.

Zašto su ovi postupci hitni?


Zato što dijete ne smije ostati pravno nezaštićeno. Sud i nadležni organi postupaju hitno kako bi se obezbijedila stabilnost, sigurnost i kontinuitet brige o djetetu.

Evidencija dolazaka na posao putem elektronskih kartica: šta kaže zakon?

Evidencija dolazaka na posao putem elektronskih kartica: šta kaže zakon?