Realna slika izvršnog postupka i značenje „bezuspješnog izvršenja"
Dobiti presudu ne znači nužno da ćete i naplatiti dug.
Mnogi povjerioci se suočavaju sa situacijom da nakon ishođenja presuda saznaju da dužnik nema novčana primanja (platu ili penziju), otvoren bankovni račun, pokretne stvari (automobil) ili nekretninu preko na kojima bi se mogao provesti postupak prinidne naplate, odnosno izvršni postupak.
U tom slučaju, dolazimo do pojma „bezuspješnog izvršenja" – situacije u kojoj je sud na zahtjev tražioca izvršenja pokušao provesti izvršenje, ali nije bilo predmeta i sredstva izvršenja.
Kako se pokreće izvršni postupak?
Izvršni postupak se pokreće na prijedlog tražioca izvršenja (povjerioca) i po o službenoj dužnosti, kao i po prijedlogu lica i organa kad je to zakonom izričito određeno.
Sud određuje izvršenje samo na osnovu izvršne isprave (izvršna odluka sudova i izvršno sudsko poravnanje; izvršna odluka donesena u upravnom postupku i poravnanje u upravnom postupku ako glasi na ispunjenje novčane obaveze, ukoliko zakonom nije drukčije određeno; izvršna notarska isprava; druge isprave koje su zakonom određene kao izvršne isprave) ili vjerodostojne isprave (mjenica i ček s protestom i povratnim računom ako su potrebni za zasnivanje potraživanja i računi ili izvodi iz poslovnih knjiga za cijenu komunalnih usluga isporuke vode, toplotne energije i odvoz smeća).
Šta znači „bezuspješno izvršenje"?
„Bezuspješno izvršenje" nastupa kada sud, nakon provjere svih mogućih predmeta i sredstava izvršenja, utvrdi da dužnik (izvršenik) nema imovinu, prihode, pokretnu imovinu ili račune sa kojih bi se dug mogao naplatiti.
To se najčešće dovodi do okončanja postupka, te nadležni sud donosi rješenje o obustavi izvršenja.
Drugim riječima - postupak je sproveden, ali naplata nije bila moguća.
Kako se provjerava da li dužnik ima imovinu?
Tražilac izvršenja može u prijedlogu za izvršenje koji se zasniva na izvršnoj ispravi zahtijevati da sud prije donošenja rješenja o izvršenju zatraži od samog izvršenika i od drugih u zahtjevu određenih fizičkih i pravnih lica, odnosno upravnih i drugih organa i organizacija da sudu dostave podatke o imovini izvršenika, ako tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ova lica mogla imati ove podatke.
Sud će po prijemu zahtjeva zaključkom naložiti izvršeniku ili drugom licu odnosno organu ili organizaciji da na obrascu koji će propisati federalni ministar pravde navede potpune podatke kojima raspolaže, o izvršenikovoj pokretnoj i nepokretnoj imovini, a posebno o vrsti i visini novčanih primanja i novčanih depozita izvršenika, kao i mjestu gdje se ona nalaze.
U okviru izvršnog postupka (ako se izvršni postupak pokreće na osnovu pravosnažne presude) na zahtjev povjerioca (tražioca izvršenja) može konkretno pribaviti podatke o imovini dužnika:
- iz Poreske uprave ili Fond-a PIO/MIO (plata, penzija),
- iz banaka (računi i stanje), FIA, APIF,
- iz nadležnog MUP-a (putnička i teretna motorna vozila)
- Iz ZK ureda (nekretnine),
Šta to znači za povjerioca/tražioca izvršenja?
Bezuspješno izvršenje ne znači da dug ne postoji, već da u tom trenutku nije moguće sprovesti naplatu.
Dug i dalje postoji, a povjerilac ima pravo da:
- ponovo pokrene izvršenje ako se kasnije pojavi imovina dužnika,
- prati promjene – npr. ako dužnik počne raditi, naslijedi imovinu ili otvori račun,
Koliko dugo vrijedi pravo na izvršenje?
Ako je dug potvrđen pravosnažnim sudskom presudom, rok zastare je 10 godina.
To znači da povjerilac u tom periodu može ponovo podnijeti prijedlog za izvršenje.
Presuda nije kraj, već početak
„Bezuspješno izvršenje" ne znači da treba odustati, već da je naplata trenutno neizvodljiva.
Pravo povjerioca i dalje postoji, ali zahtijeva praćenje imovinskog stanja dužnika i pravovremeno reagovanje.
U mnogim slučajevima, strpljenje i periodične provjere vode do uspješne naplate čak i nakon više godina.