U radnom odnosu često se postavlja pitanje — šta tačno predstavlja težu povredu radne obaveze i ko ima pravo da to odredi.
Zakon o radu Republike Srpske jasno propisuje granice: poslodavac ne može samostalno definisati teže povrede, već se to može utvrditi isključivo kolektivnim ugovorom.
Ko može propisati teže, a ko lakše povrede radne obaveze
Interni akt poslodavca, kao što je pravilnik o radu, ne može sadržavati odredbe o težim povredama – jer zakon tu mogućnost nije predvidio.
S druge strane, lakše povrede mogu biti propisane opštim aktom, što uključuje kolektivni ugovor ili pravilnik o radu.
Koje mjere poslodavac može izreći umjesto otkaza
Zakon poznaje i situacije kada poslodavac smatra da povreda obaveze nije toliko ozbiljna da bi dovela do prestanka radnog odnosa.
Prema članu 141. Zakona o radu, poslodavac tada može, uzimajući u obzir olakšavajuće okolnosti, izreći radniku blažu mjeru umjesto otkaza.
Te mjere mogu biti:
- novčana kazna – u iznosu do 20% osnovne plate radnika za mjesec u kojem je kazna izrečena, i to najduže do tri mjeseca. Kazna se sprovodi obustavom od plate, na osnovu odluke poslodavca o disciplinskoj mjeri;
- pismeno upozorenje s najavom otkaza – u kojem se jasno navodi da će poslodavac raskinuti ugovor o radu bez ponovnog upozorenja ako radnik u roku od šest mjeseci ponovo prekrši radnu obavezu ili disciplinska pravila.
Kada se izriču ove mjere
Ove mjere se mogu primijeniti samo za teže povrede radne obaveze iz člana 179. Zakona o radu, ili za nepoštovanje radne discipline iz člana 179. Zakona o radu.
Drugim riječima, poslodavac ne može proizvoljno određivati kada će izreći kaznu ili upozorenje – sve mora biti zasnovano na zakonskim odredbama.