Uvod
Porodični sporovi oko nasljedstva često nastaju kada roditelj za života pokloni nekretninu samo jednom djetetu. Da li ostala djeca imaju pravo na dio te nekretnine? Da li briga o roditeljima pretvara "poklon" u "ugovor o doživotnom izdržavanju"?
Analiza presude Vrhovnog suda Federacije BiH (broj 128 0 P 012407 16 Rev) jasno razgraničava ova pitanja.
Pozadina slučaja: Poklonjeni stan i nezadovoljna braća i sestre
U konkretnom predmetu, majka (ostaviteljica B.Š.) je 2012. godine zaključila Ugovor o poklonu sa jednim od svojih sinova (tuženi E.Š.1). Predmet poklona bio je stan od 60 m² u Jajcu.
Nakon smrti majke, dvoje druge djece (tužitelji M.Z. i E.Š.) podnijeli su tužbu. Smatrali su da je tim poklonom povrijeđen njihov nužni nasljedni dio. Tražili su da se utvrdi da im, kao zakonskim nasljednicima, pripada dio tog stana.
Odbrana tuženog: "To nije bio samo poklon, ja sam brinuo o majci"
Tuženi sin se branio tvrdeći da ugovor ne treba posmatrati kao običan poklon. Njegovi argumenti su bili:
- Živio je s majkom i brinuo o njoj do smrti.
- Uložio je vlastiti novac u adaptaciju stana (6.500 KM).
- Platio je troškove sahrane i podizanje spomenika.
Na osnovu toga, podnio je protivtužbu tvrdeći da je Ugovor o poklonu zapravo bio prividan (simuliran) te da je stvarna volja strana bila zaključenje Ugovora o doživotnom izdržavanju.
Zašto je ovo važno? Imovina otuđena valjanim Ugovorom o doživotnom izdržavanju obično ne ulazi u ostavinsku masu iz koje se namiruje nužni dio, dok se kod Ugovora o poklonu vrijednost poklona može vraćati u ostavinu radi namirenja nužnog dijela.
Odluka Suda: Poklon je poklon, a briga o majci je moralna obaveza
Općinski sud u Jajcu, a kasnije i Kantonalni sud u Novom Travniku, presudili su u korist tužitelja (ostale djece). Vrhovni sud FBiH je potvrdio ove presude i odbio reviziju tuženog.
Evo ključnih zaključaka suda:
1. Povreda nužnog dijela je dokazana
Sud je utvrdio da je Ugovorom o poklonu zaista povrijeđen nužni nasljedni dio ostale djece. Tužiteljima je dosuđen nužni dio od po 1/8 dijela stana.
2. Nema "skrivenog" Ugovora o doživotnom izdržavanju
Vrhovni sud je odbacio tezu da se radilo o simuliranom poslu. Obrazloženje je bilo jasno:
- Ugovor je nosio naziv "Ugovor o poklonu" i njegov sadržaj je bio jasan.
- Činjenica da je sin živio s majkom i pomagao joj ne znači automatski da je to bila ugovorna obaveza izdržavanja. Sud je utvrdio da su i ostala djeca pomagala majci.
- Motiv "ekonomske isplativosti" (da se izbjegnu porezi ili takse) ne čini ugovor o poklonu ništavim ili lažnim.
- Da bi postojao Ugovor o doživotnom izdržavanju, mora postojati izričita ugovorena obaveza izdržavanja, koja u ovom pismenom ugovoru nije postojala.
Zaključak: Šta ovo znači za nasljedno pravo?
Ova presuda šalje jasnu poruku:
- Forma je bitna: Ako stranke zaključe Ugovor o poklonu, sud će ga primarno tako i tretirati, osim ako postoje neoborivi dokazi o drugačijoj namjeri.
- Zaštita nužnog dijela: Roditelj ne može poklonom u potpunosti isključiti nužne nasljednike (djecu), osim u zakonom strogo predviđenim slučajevima isključenja (nedostojnost i sl.), što ovdje nije bio slučaj.
- Ulaganja ne mijenjaju vrstu ugovora: Naknadna ulaganja u nekretninu ili plaćanje sahrane mogu biti predmet posebnih potraživanja, ali ne pretvaraju automatski Ugovor o poklonu u Ugovor o doživotnom izdržavanju.