Uvod: Od porodične idile do spora od 150.000 KM
Zamislite ovu situaciju: trideset godina živite u kući svog strica, ulažete u nju, renovirate je i održavate kao da je vaša. Stric živi u inostranstvu, odnosi su sjajni, a čak postoje i oporuke kojima vam on i strina ostavljaju svu imovinu. Čini se kao sigurna stvar. A onda, nakon jedne svađe, sve se sruši. Oporuke se povlače, a vi se nađete pred sudom, tražeći povrat uloženih 150.000 KM.
Upravo se ovakav životni scenario odigrao pred sudovima u Bosni i Hercegovini, a konačnu riječ dao je Vrhovni sud Federacije BiH u presudi od 3. juna 2025. godine.
Glavni problem: Zašto je tužba bila „preuranjena"?
Iako su niži sudovi tužitelju priznali manji dio ulaganja za parcele koje je već vratio stricu, glavni dio zahtjeva – onaj za ulaganje u kuću u kojoj i dalje živi – je odbijen. Vrhovni sud je potvrdio ovaj stav, a obrazloženje je ključno za svakoga ko se nađe u sličnoj situaciji.
Sud je zaključio da je zahtjev preuranjen. Zašto? Zato što tužitelj i njegova porodica još uvijek žive u toj kući.
Pravna logika je sljedeća: institut „neosnovanog bogaćenja" podrazumijeva da je jedna osoba (stric) stekla korist na račun druge (nećak). Međutim, sve dok nećak sa porodicom stanuje u renoviranoj kući, on je taj koji direktno koristi plodove svog ulaganja. Stric, iako je vlasnik, još nije „obogaćen" jer nema pristup toj imovini niti korist od nje.
Tek onog trenutka kada tužitelj preda posjed nekretnine vlasniku, vlasnik počinje da uživa u uvećanoj vrijednosti, i tek tada nastaje obaveza da se ta vrijednost nadoknadi. Jednostavno rečeno, sud je poručio: prvo se iselite, pa onda tražite povrat novca.
Ostale greške koje su koštale tužitelja
Osim preuranjenosti glavnog zahtjeva, Vrhovni sud je potvrdio da su i ostali dijelovi tužbe pravilno odbijeni zbog nekoliko ključnih propusta:
- Pogrešan zahtjev (za voćke): Tužitelj je tražio naknadu za buduće prinose sa voćaka koje je zasadio. Sud je objasnio da je to zahtjev za naknadu štete (izgubljene dobiti), a ne za neosnovano bogaćenje. Da bi dobio povrat, morao je tražiti troškove sadnica i svog rada.
- Nedostatak dokaza (za zemlju): Za tvrdnju da je dovozio zemlju na jednu od parcela, tužitelj nije pružio nikakve dokaze – ni račune, ni svjedoke. Sud ne može presuditi na osnovu „indicija" vještaka.
- Pogrešna osoba (tuđa parcela): Jedna od parcela u koju je ulagao nije bila u vlasništvu strica, već njegove supruge. Tužio je pogrešnu osobu.
Pouka slučaja: Šta naučiti iz ove presude?
Odluka Vrhovnog suda FBiH je jasan podsjetnik na rizike neformalnih dogovora, čak i u najbližoj porodici. Ključne lekcije su:
- Prvo predaja, onda potraživanje: Ne možete tražiti naknadu za ulaganje u nekretninu dok je i dalje koristite. Vaše pravo nastaje tek kada vlasnik preuzme posjed.
- Papir glavu čuva: Bez računa, ugovora i pisanih dokaza, vaša ulaganja na sudu vrijede malo ili nimalo. Teret dokazivanja je na vama.
- Provjerite vlasništvo: Prije bilo kakvog ulaganja ili tužbe, provjerite ko je stvarni vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama.
- Formalizujte dogovore: Najsigurniji način da zaštitite svoja ulaganja u tuđu imovinu jeste putem pisanog ugovora koji jasno definiše prava i obaveze obje strane.
Porodično povjerenje je neprocjenjivo, ali kada je riječ o imovini i velikim ulaganjima, zakon priznaje samo ono što je dokazivo i formalno ispravno.