„Otpisan kredit" ne znači da je dug oprošten. Kantonalni sud u Bihaću nedavno je donio presudu koja razbija ovu opasnu zabludu i pokazuje kako vas može skupo koštati pogrešno tumačenje bankarskih izraza.
Slučaj iz Bihaća: od „otpisanog" kredita do pravosnažne presude
Klijentica je 2013. godine uzela investicioni kredit od 9.000 KM, ali je već na početku prestala redovno plaćati rate.
Do trenutka tužbe, uplatila je samo dvije rate – 50 i 350 KM.
Mikrokreditna fondacija je, nakon više upozorenja, popunila mjenicu i pokrenula tužbu za naplatu preostalog iznosa, koji je sa troškovima narastao na 9.121 KM.
Opštinski sud u Bihaću presudio je u korist fondacije, a klijentica se žalila Kantonalnom sudu u Bihaću, tvrdeći da je dug „otpisan", jer je tužitelj navodno to izjavio tokom postupka.
Ključna zabluda: „Otpisan" nije „oprošten"
U žalbi se pozvala na Zakon o obligacionim odnosima, tvrdeći da je fondacija time faktički priznala da neće tražiti ispunjenje obaveze – dakle, da je došlo do oprosta duga.
Međutim, sud je njenu argumentaciju odbio kao neosnovanu, objašnjavajući da „otpis" ima sasvim drugo značenje u bankarskoj praksi.
Šta sud kaže: „Otpis" je računovodstvena, a ne pravna odluka
Kantonalni sud je precizirao:
„Otpisan kredit ne znači da je dug oprošten. To je računovodstveni termin kojim se potraživanje klasificira kao nenaplativo ili teško naplativo."
Drugim riječima, „otpis" ne briše dug – on samo mijenja njegov status u poslovnim knjigama.
Banka i dalje ima pravo da traži naplatu, bilo direktno, bilo putem suda ili agencija za potraživanja.
U konkretnom slučaju, fondacija je objasnila da je kredit 16.03.2015. godine prebačen u kategoriju „otpisanih kredita", jer nije redovno otplaćivan, a ugovor je raskinut.
Čak je i sama klijentica, nakon „otpisa", uplatila dvije rate – što dodatno pokazuje da je bila svjesna da dug i dalje postoji.