Šta se prema zakonu smatra volontiranjem
Zakonom o volontiranju FBiH volontiranje je određeno kao aktivnost od interesa za Federaciju BiH kojom se doprinosi unapređenju kvaliteta života, aktivnom učešću građana u društvenim procesima te razvoju humanijeg i ravnopravnijeg demokratskog društva.
U skladu sa zakonom, volontiranje predstavlja dobrovoljno ulaganje ličnog vremena, truda, znanja i vještina, pri čemu se bez novčane naknade pružaju usluge ili obavljaju aktivnosti za opšte dobro u Federaciji BiH.
Dugoročno volontiranje – zakonski kriteriji
Dugoročnim volontiranjem smatra se volontiranje koje traje duže od 240 sati, u periodu od najmanje tri mjeseca, bez prekida. Ova vrsta volontiranja podliježe posebnim zakonskim obavezama, kako za volontera, tako i za organizatora volontiranja.
Ko može biti volonter prema Zakonu o volontiranju
Prema Zakonu o volontiranju, volonter je fizičko lice koje ima punu ili umanjenu poslovnu sposobnost i koje volontira na teritoriji Federacije BiH. Zakon ne pravi razliku između zaposlenih i nezaposlenih lica, pa volonter može biti i osoba koja je u radnom odnosu.
Ugovor o volontiranju - obavezna pisana forma
Prije početka volontiranja, volonter i organizator volontiranja zaključuju ugovor o volontiranju u pisanom obliku. Zakonom je propisano da ovaj ugovor mora sadržavati podatke o ugovornim stranama i njihovom prebivalištu, odnosno sjedištu, mjestu volontiranja i trajanju volontiranja, opisu volonterskih aktivnosti ili usluga, pravima i obavezama volontera, pravima i obavezama organizatora volontiranja, obuci za volontiranje, troškovima u vezi sa volontiranjem i načinu njihove nadoknade, načinu osiguranja ugovorenih prava volontera, kao i obliku prestanka ugovora o volontiranju.
Ograničenje trajanja volontiranja
Zakonom o volontiranju izričito je propisano da volontiranje ne može trajati duže od 40 sati sedmično. Ova odredba predstavlja gornju granicu dozvoljenog angažmana volontera.
Odnos volontiranja i radnog vremena zaposlenih lica
Prema članu 35. stav 1. Zakona o radu, radno vrijeme predstavlja period u kojem je radnik, na osnovu ugovora o radu, dužan obavljati poslove za poslodavca.
S obzirom na to da je volontiranje dobrovoljno i da se obavlja bez naknade, zaposleno lice može volontirati nakon isteka svog radnog vremena, odnosno izvan vremenskog okvira u kojem je obavezno obavljati poslove za poslodavca.
Da li su Zakon o radu i Zakon o volontiranju u koliziji
Iz zakonskih rješenja proizlazi da Zakon o radu i Zakon o volontiranju nisu u međusobnoj koliziji kada je riječ o dozvoljenom sedmičnom broju sati. Posebno se naglašava da su ugovor o radu i ugovor o volontiranju dva različita ugovora, kojima se zasnivaju različiti pravni odnosi, sa različitim pravima i obavezama ugovornih strana.
Obaveze organizatora volontiranja
Članom 25. Zakona o volontiranju propisane su obaveze organizatora volontiranja. Organizator je, između ostalog, dužan da od Ministarstva pravde pribavi akreditaciju za organizovanje dugoročnog volontiranja, kao i da volontera prijavi Ministarstvu pravde ili instituciji nadležnoj za evidentiranje volontiranja, te da izvrši odjavu u slučaju prijevremenog raskida ugovora, u skladu sa članom 27. Zakona.
Akreditacija za dugoročno volontiranje
Na zahtjev organizatora volontiranja, Ministarstvo pravde izdaje akreditaciju za organizovanje dugoročnog volontiranja. Ova akreditacija se, u skladu sa članom 26. Zakona o volontiranju, izdaje na period od pet godina.
Prijava volontera i obaveze evidencije
Organizator volontiranja obavezan je da Ministarstvu pravde ili instituciji za evidentiranje volontiranja prijavi svakog volontera sa kojim je zaključen ugovor o dugoročnom volontiranju, i to u roku od deset dana od dana zaključenja ugovora, kako je propisano članom 27. Zakona o volontiranju.
S obzirom na to da se dugoročnim volontiranjem smatra volontiranje koje traje duže od 240 sati u najmanje tri mjeseca bez prekida, obaveza prijave odnosi se isključivo na volontere koji ispunjavaju ove zakonske uslove.