Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine je u presudi broj 25 0 Mal 051699 21 Rev od 07.11.2023. godine razmatrao ključno obligaciono i porodično-pravno pitanje: da li bračni supružnik, koji nakon prestanka bračne zajednice samostalno otplaćuje cjelokupan kredit podignut za sticanje zajedničke imovine, ima pravo da od drugog supružnika potražuje isplatu njegovog dijela duga. Odluka preinačuje stavove nižestepenih sudova i uspostavlja jasan pravni standard u pogledu podjele tereta zajedničkih dugova.
Činjenično stanje i predmet spora
Predmet spora bio je tužbeni zahtjev za isplatu duga u iznosu od 3.438,93 KM. Činjenično stanje, utvrđeno u postupku, je sljedeće:
- Parnične stranke su, prije zaključenja braka, podigle namjenski stambeni kredit radi kupovine zajedničkog stana. Ugovorom o kreditu, tužitelj je definisan kao korisnik kredita, a tužena kao sudužnik.
- Nakon kupovine, stranke su se uknjižile kao suvlasnici stana sa po ½ dijela.
- Postojao je interni dogovor da svaka stranka plaća polovinu mjesečne rate kredita.
- Nakon prestanka zajednice života 2019. godine, tužena je prestala sa uplatom svog dijela rate kredita i troškova komunalija.
- Tužitelj je, radi izmirenja obaveza prema banci i dobavljačima komunalnih usluga, nastavio da plaća cjelokupan iznos.
- Tužbom je potraživao povrat iznosa koji je uplatio u ime tužene za njen dio duga po osnovu kredita (2.418,00 KM) i komunalija (1.020,93 KM).
Odluke nižestepenih sudova
Opštinski i Kantonalni sud su odbili tužbeni zahtjev kao neosnovan. Njihovo pravno rezonovanje temeljilo se na sljedećim zaključcima:
- Obligacioni odnos sa bankom: Smatrali su da obligaciono-pravni odnos postoji isključivo između ugovornih strana (tužitelja kao korisnika i tužene kao sudužnika) i banke kao kreditora. Interni dogovor stranaka o podjeli otplate ocijenjen je kao pravno irelevantan za taj odnos.
- Pasivna legitimacija za komunalije: Zahtjev za isplatu troškova komunalija je odbijen jer su računi glasili na ime tužitelja, zbog čega je zaključeno da tužena nije pasivno legitimisana u tom sporu.
Presuda Vrhovnog suda FBiH: Preinačenje i pravno tumačenje
Vrhovni sud je usvojio reviziju tužitelja, preinačio obje nižestepene presude i u cjelosti usvojio tužbeni zahtjev. Odluka je zasnovana na fundamentalno drugačijoj primjeni materijalnog prava.
Ključni pravni argumenti suda
- Fokus na imovinske odnose supružnika: Vrhovni sud je istakao da je pogrešan zaključak nižestepenih sudova da se spor treba posmatrati isključivo kroz prizmu ugovora o kreditu. U suštini, radi se o imovinskim odnosima između samih bračnih supružnika u smislu člana 253. Porodičnog zakona FBiH. Sredstva od kredita su utrošena za kupovinu zajedničke imovine (bračne stečevine).
- Dug kao teret bračne stečevine: Sud je zauzeo jasan stav da uplata rate kredita kojim je kupljena zajednička imovina predstavlja dug koji tereti oba bračna supružnika. Shodno tome, neotplaćeni iznos kredita nakon prestanka bračne zajednice je teret bračne stečevine koji supružnici snose srazmjerno svojim udjelima.
- Primjena prava na povrat (regresno pravo): Vrhovni sud je svoju odluku utemeljio na članu 423. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, koji propisuje da dužnik koji je ispunio obavezu ima pravo zahtijevati od svakog sadužnika da mu naknadi dio obaveze koji pada na njega. Time što je tužitelj isplatio cjelokupan dug, ispunio je i obavezu tužene, čime je stekao regresno pravo da od nje potražuje povrat uplaćenih sredstava.
- Usklađenost sa sudskom praksom: Sud je potvrdio da je ovakav stav u skladu sa ranije uspostavljenom sudskom praksom i pravnim shvatanjem Građanskog odjeljenja Vrhovnog suda, prema kojem supružnik koji sam otplaćuje ostatak kredita za bračnu stečevinu stiče regresno pravo prema drugom supružniku.
- Obaveza plaćanja komunalija: Isti princip je primijenjen i na troškove komunalija. Budući da je stan u suvlasništvu i da ga je tužena takođe koristila u spornom periodu, obaveza plaćanja tih troškova tereti oba suvlasnika, bez obzira na koga računi formalno glase.
Pravni značaj presude
Ova presuda Vrhovnog suda FBiH ima značajne implikacije za regulisanje imovinskih odnosa bivših supružnika. Njome se utvrđuje da:
- Interni imovinski odnosi između supružnika imaju prednost u tumačenju u odnosu na formalnu strukturu ugovora sa trećim licima (npr. bankom) kada se rješavaju međusobna potraživanja,
- Dugovi nastali radi sticanja zajedničke imovine predstavljaju zajednički teret koji prati tu imovinu,
- Institut regresnog prava iz Zakona o obligacionim odnosima je direktno primjenjiv na odnose između sadužnika (bivših supružnika), čime se osigurava pravična raspodjela tereta duga nakon prestanka zajednice.