Dugotrajno bolovanje i obaveze radnika: šta propisi zaista kažu?
Ko utvrđuje privremenu spriječenost za rad
Privremenu spriječenost za rad u trajanju do 42 dana utvrđuje izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi ili privatnoj praksi. Kada spriječenost za rad traje duže od 42 dana, o tome odlučuje Prvostepena ljekarska komisija, koju imenuje direktor zdravstvene ustanove primarne zdravstvene zaštite, odnosno medicine rada, sa kojom nadležni kantonalni zavod zdravstvenog osiguranja ima zaključen ugovor o obezbjeđenju zdravstvene zaštite iz obaveznog zdravstvenog osiguranja.
Trajanje bolovanja prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju
Članom 43. stav 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju FBiH propisano je da privremena spriječenost za rad traje sve dok izabrani doktor medicine primarne zdravstvene zaštite ili ljekarska komisija ne utvrdi da je radna sposobnost ponovo uspostavljena, odnosno dok se pravosnažnim rješenjem nadležnog organa, prema propisima iz penzijskog i invalidskog osiguranja, ne utvrdi postojanje invalidnosti.
Dugotrajno bolovanje i obaveza obavještavanja poslodavca
U konkretnom slučaju riječ je o dugotrajnoj spriječenosti za rad, odnosno bolovanju koje se nije prekidalo. Međutim, činjenica da se radi o dugotrajnom bolovanju ne utiče na obavezu radnika propisanu članom 72. stav 5. Zakona o radu Federacije BiH, prema kojem je radnik dužan da najkasnije u roku od tri dana od dana nastupanja spriječenosti za rad, pisanim putem obavijesti poslodavca o privremenoj spriječenosti za rad.
Objektivne okolnosti i rokovi obavještavanja
Pri ocjeni ispunjenja ove obaveze potrebno je uzeti u obzir da li su postojale objektivne okolnosti zbog kojih radnik nije bio u mogućnosti da u zakonskom roku pismeno obavijesti poslodavca. Takođe, treba imati u vidu da su određeni datumi padali na dane vikenda i sedmičnog odmora, kada se po zakonu ne radi, iako je radnik obavještenje mogao dostaviti i putem pošte.
Može li poslodavac teretiti radnika zbog dugotrajnog bolovanja?
Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, zaključuje se da poslodavac nema osnov da tereti radnika zbog dugotrajnog bolovanja koje se nije prekidalo. Radnik u takvoj situaciji nije neopravdano izostao sa posla niti je zloupotrijebio pravo na odsustvo zbog privremene spriječenosti za rad.
Izuzetak može postojati jedino ako je povreda obaveze radnika da u roku od tri dana pisanim putem obavijesti poslodavca o nastupanju spriječenosti za rad propisana kao povreda radne obaveze. Pri tome je važno naglasiti da se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu utvrđuju vrste prestupa, odnosno lakše i teže povrede radnih obaveza.