Nasljedno pravo jasno propisuje ko se smatra nužnim nasljednikom i koliki dio ostavine tim osobama pripada bez obzira na volju ostavitelja. U nastavku objašnjavamo ko su nužni nasljednici, šta predstavlja nužni dio, šta je raspoloživi dio ostavine i kako se ostvaruje pravo na nužni dio.
Ko su nužni nasljednici?
Nužni nasljednici su:
- djeca ostavitelja
- usvojenici iz potpunog usvojenja
- bračni partner ostavitelja
Ostali potomci umrlog, usvojenici iz nepotpunog usvojenja i njihovi potomci, roditelji, kao i braća i sestre ostavitelja, smatraju se nužnim nasljednicima samo ako su trajno nesposobni za rad i nemaju nužna sredstva za život.
Sve navedene osobe imaju status nužnih nasljednika samo ako su prema zakonskom redu nasljeđivanja pozvane na nasljedstvo.
Šta je nužni dio ostavine?
Nužni nasljednici imaju pravo na dio ostavine kojim ostavitelj ne može slobodno raspolagati. Taj dio naziva se nužni dio.
Visina nužnog dijela zavisi od kategorije nasljednika:
- Nužni dio nasljednika iz prve grupe (djeca, usvojenici iz potpunog usvojenja i bračni partner) iznosi jednu polovinu dijela koji bi im pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
- Nužni dio ostalih nužnih nasljednika iznosi jednu trećinu dijela koji bi svakom od njih pripao po zakonskom redu nasljeđivanja.
Šta je raspoloživi dio ostavine?
Preostalim dijelom ostavine ostavitelj može raspolagati po svojoj volji. Taj dio se naziva raspoloživi dio.
Drugim riječima, zakon štiti nužne nasljednike kroz nužni dio, dok ostatak imovine ostavitelj može ostaviti kome želi.
Pravo na nužni dio kao nasljedno pravo
Nužnom nasljedniku pripada određeni dio svake stvari i svakog prava koji čine ostavinu. Međutim, ostavitelj može odrediti da nužni nasljednik svoj dio primi u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
Ako ostavitelj to nije odredio pravnim poslom, sud može, na zahtjev neke od stranaka i kada ocijeni da je to opravdano, odlučiti da nužnom nasljedniku pripadne dio u određenim stvarima, pravima ili u novcu.
Nužni nasljednici imaju zakonom zaštićeno pravo na dio ostavine koji ostavitelj ne može isključiti svojom voljom. Visina tog dijela zavisi od njihovog zakonskog položaja, dok ostatak imovine predstavlja raspoloživi dio kojim ostavitelj može slobodno raspolagati. Pravo na nužni dio je nasljedno pravo i može se ostvarivati u stvarima, pravima ili novcu, u skladu sa zakonom i eventualnom odlukom suda.