Šta zakon jasno propisuje o odgovornosti radnika
Zakon o radu Federacije BiH u članu 89. izričito propisuje da radnik snosi odgovornost za štetu koju prouzrokuje na radu ili u vezi s radom isključivo ako je šteta nastala namjerno ili usljed krajnje nepažnje. U takvim situacijama, radnik je dužan da štetu nadoknadi.
Ako je u nastanku štete učestvovalo više radnika, svaki od njih odgovara samo za onaj dio štete koji je lično prouzrokovao.
Obaveza poslodavca prije traženja naknade štete
Prije nego što uopšte može zahtijevati naknadu štete, poslodavac je dužan da provede postupak u kojem će utvrditi:
- da je šteta nastala namjerno ili iz krajnje nepažnje radnika, i
- tačan iznos štete.
Bez ovakvog postupka, poslodavac nema osnov da od radnika traži nadoknadu.
Odbitak od plate nije dozvoljen bez saglasnosti ili sudske odluke
Čak i kada su namjera ili krajnja nepažnja utvrđene, poslodavac ne smije samoinicijativno odbijati iznose od plate radnika radi naknade štete.
Zakon o radu, u članu 82., jasno propisuje da poslodavac ne može naplatiti svoje potraživanje:
- uskraćivanjem isplate plate ili njenog dijela, niti
- uskraćivanjem isplate naknade plate ili njenog dijela,
bez izvršne sudske odluke ili izričite saglasnosti radnika.
Važno je naglasiti i da se saglasnost radnika ne može dati unaprijed, odnosno prije nego što potraživanje uopšte nastane.
Saglasnost radnika mora se davati za svaku obustavu
U praksi to znači da je za svaku pojedinačnu mjesečnu obustavu od plate potrebna nova saglasnost radnika. Bez te saglasnosti, poslodavac nema pravo da izvrši umanjenje plate.
Šta ako radnik odbije dati saglasnost?
U slučaju da radnik ne pristane na obustavu od plate, poslodavcu ostaje jedina zakonska mogućnost - potraživanje naknade štete putem suda.