Šta propisuje Zakon o izvršnom postupku FBiH o prijenosu potraživanja
Zakon o izvršnom postupku Federacije BiH u članu 30. uređuje situacije prijenosa potraživanja ili obaveze. Prema toj odredbi, izvršenje se može odrediti i u korist lica koje u izvršnoj ispravi nije označeno kao tražilac izvršenja, ako ono javnom ili ovjerenom privatnom ispravom dokaže da je potraživanje na njega preneseno ili da je na drugi zakonit način prešlo. Ukoliko takav prijenos nije moguće dokazati na taj način, ostvarivanje prava je moguće isključivo kroz parnični postupak.
Isto važi i za situacije kada se izvršenje traži protiv trećeg lica koje nije označeno kao izvršenik u izvršnoj ispravi, ali je zakonito preuzelo dug ili je po zakonu obavezno da ga izmiri. Ako se ta obaveza ospori, pitanje se mora prethodno riješiti u parnici.
Da li je promjena tražioca izvršenja izričito dozvoljena
Iako zakon ne sadrži izričitu odredbu koja jasno reguliše promjenu tražioca izvršenja ili izvršenika, on takvu mogućnost ni ne zabranjuje. Upravo ta normativna praznina otvara pitanje svrhovitosti i potrebe da se promjena dopusti, posebno imajući u vidu rješenja iz uporednog prava, poput zakona u Hrvatskoj i Srbiji, gdje je ta mogućnost jasno propisana.
Posljedice nedopuštanja promjene tražioca izvršenja
Ako sud ne bi dozvolio promjenu tražioca izvršenja nakon prenosa potraživanja, novi povjerilac bi bio primoran da pokrene potpuno novi izvršni postupak. To bi u praksi značilo obustavu već započetog postupka, čak i u situacijama kada je izvršenje u završnoj fazi. Takvo rješenje postavlja ozbiljno pitanje opravdanosti obustavljanja postupka koji je već gotovo okončan.
Uticaj na položaj izvršenika i procesna prava stranaka
Dopuštanjem promjene tražioca izvršenja ne dovodi se u povoljniji položaj novi povjerilac, niti se pogoršava položaj izvršenika. Izvršenik ostaje dužnik istog duga, izvršenje se nastavlja na istom predmetu izvršenja (uz mogućnost njegove promjene), a zadržava se i pravo izvršenika na prigovor protiv rješenja o izvršenju, kao i pravo na žalbu nakon eventualnog odbijanja prigovora.
Pitanje zastare kao ključni problem
Jedan od najvažnijih argumenata u prilog dopuštanja promjene tražioca izvršenja odnosi se na zastaru potraživanja. Podnošenjem prvobitnog prijedloga za izvršenje zastara je prekinuta. Međutim, ako se taj postupak obustavi, smatra se da do prekida zastare nije ni došlo, te da je rok zastare neprekidno tekao, u skladu s odredbama Zakona o obligacionim odnosima.
U takvoj situaciji novi povjerilac, koji je preuzeo nezastarjelo potraživanje i s pravom se oslonio na činjenicu da je izvršni postupak već u toku, može biti doveden u položaj da mu potraživanje zastari prije nego što pokrene novi izvršni postupak. Time se novi tražilac izvršenja faktički sankcioniše, iako je naplata potraživanja započela prije nastupanja zastare.