Da li roditelj može, odmah nakon što mu sud odredi alimentaciju, promijeniti posao na slabije plaćen i na osnovu toga tražiti smanjenje izdržavanja za djecu? Vrhovni sud Republike Srpske dao je jasan odgovor na ovo pitanje u presudi broj 73 0 P 046948 25 Rev koja postavlja važan presedan u porodičnom pravu.
Ova odluka nije samo rješenje jednog spora, već ključni putokaz koji definiše granice roditeljske odgovornosti i šalje snažnu poruku: najbolji interes djeteta je iznad svega, a obaveze prema djeci nisu podložne strateškim manevrima.
Hronologija slučaja: od alimentacije od 700 KM do plate od 900 KM
Prvostepena presuda: Osnovni sud u Kotor Varošu je, nakon razvoda braka, obavezao oca da za svoje dvoje maloljetne djece plaća alimentaciju u ukupnom iznosu od 700 KM mjesečno (po 350 KM za svako dijete). Odluka je donesena na osnovu utvrđenih prihoda oca, koji su u to vrijeme iznosili oko 2.400 KM mjesečno (plata plus dodatna zarada).
Žalba oca: Otac se žalio na visinu alimentacije, ali je Okružni sud u Banjaluci potvrdio prvostepenu odluku.
Zahtjev Vrhovnom sudu (Revizija): Nezadovoljan ishodom, otac se obratio Vrhovnom sudu. Njegov ključni argument bio je da je, nakon donošenja presude, promijenio posao i da mu plata sada iznosi svega 900 KM. Na osnovu toga, tražio je da se alimentacija smanji na ukupno 400 KM mjesečno (po 200 KM za svako dijete).
Odluka Vrhovnog suda: Žalba odbijena, alimentacija ostaje ista
Vrhovni sud je odbio zahtjev oca i potvrdio obavezu plaćanja alimentacije od 700 KM. Obrazloženje suda je bilo zasnovano na dva ključna argumenta.
Proceduralna greška kao osnov odbijanja
Sud je utvrdio da je otac napravio ključnu proceduralnu grešku. Iako je tvrdio da je novi ugovor o radu potpisao nakon završetka suđenja, priznao je da je na novom, slabije plaćenom poslu počeo raditi prije zaključenja glavne rasprave.
To znači da je imao i priliku i obavezu da o toj promjeni obavijesti prvostepeni sud na vrijeme. Pošto to nije učinio, nije mogao tu činjenicu koristiti kao "novi dokaz" u žalbenom postupku. Sud je zaključio da se ne radi o novonastaloj okolnosti, već o činjenici koja je postojala, ali je prećutana.
Suština zakona: Gleda se mogućnost, a ne samo plata
Ovo je najvažniji dio odluke. Vrhovni sud je naglasio da se obaveza izdržavanja ne temelji isključivo na trenutnoj, prijavljenoj plati, već na ukupnoj sposobnosti i potencijalu roditelja da privređuje.
Zakon nalaže korištenje svih mogućnosti: Porodični zakon propisuje da su roditelji dužni da "iskoriste sve svoje mogućnosti" kako bi izdržavali djecu. Plata je samo jedan faktor, a roditelj je dužan uložiti i "dodatne napore za zaradu" kako bi zaštitio interes djeteta.
Nema opravdanja za smanjenje prihoda: Otac u žalbi nije naveo nijedan opravdan razlog (otkaz, gašenje firme, zdravstveni problemi) zašto je napustio posao sa prihodima od 2.400 KM i prešao na posao sa platom od 900 KM.
Interes djeteta je vrhovni princip: Sud je jasno poručio da roditelj "ne smije otežavati položaj djece i svjesno poduzimati radnje kojima dovodi u pitanje izdržavanje maloljetne djece". Odsustvo objašnjenja za drastičan pad prihoda sud je protumačio kao potez koji direktno ugrožava dobrobit djece.