Pravo na puni godišnji odmor u Federaciji Bosne i Hercegovine vezano je za kontinuitet rada kod poslodavca. Zakonom o radu propisani su uslovi pod kojima se rad smatra neprekidnim, kao i situacije koje se mogu smatrati prekidom rada.
Uslov neprekidnog rada za puni godišnji odmor
U skladu sa članom 48. stav 1. Zakona o radu, radnik koji se prvi put zapošljava ili koji je imao prekid rada između dva radna odnosa duži od 15 dana, stiče pravo na godišnji odmor tek nakon šest mjeseci neprekidnog rada.
Odsustva koja se ne smatraju prekidom rada
Stavom 3. člana 48. Zakona o radu propisano je da se određena odsustva sa rada ne smatraju prekidom rada:
- Odsustvo zbog privremene spriječenosti za rad (bolovanje)
- Odsustvo zbog materinstva
- Druga odsustva koja nisu uslovljena voljom radnika
Neplaćeno odsustvo prema Zakonu o radu
Članom 54. stav 1. i 2. Zakona o radu propisano je da poslodavac može radniku, na njegov pisani zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade plaće, odnosno neplaćeno odsustvo.
Uslovi i trajanje ovog odsustva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Neplaćeno odsustvo kao prekid rada
Imajući u vidu da se neplaćeno odsustvo odobrava isključivo na zahtjev radnika, riječ je o odsustvu koje je neposredno uslovljeno voljom radnika.
Zbog toga se neplaćeno odsustvo, ukoliko traje duže od 15 dana, može smatrati prekidom rada u smislu ispunjavanja uslova za sticanje prava na puni godišnji odmor, kako je propisano članom 48. Zakona o radu.
Shodno navedenom, ukoliko radnik, nakon korištenja neplaćenog odsustva, a prije prestanka radnog odnosa, ne ispuni uslov od šest mjeseci neprekidnog rada, ne bi stekao pravo na korištenje punog godišnjeg odmora.
Zaključak
Neplaćeno odsustvo koje traje duže od 15 dana, s obzirom da je uslovljeno voljom radnika, može predstavljati prekid rada u smislu sticanja prava na puni godišnji odmor.
U takvim slučajevima, pravo na godišnji odmor zavisi od toga da li je nakon povratka na rad radnik ostvario šest mjeseci neprekidnog rada kod poslodavca.