Uvod: Revizija u sporu o troškovima izdržavanja maloljetnog djeteta
Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine odlučivao je o reviziji tužiteljice A.B. iz Kalesije protiv presude Kantonalnog suda u Tuzli, u sporu radi naknade troškova izdržavanja zajedničkog maloljetnog djeteta sa tuženim S.H. iz Kalesije.
Prvostepeni sud je djelimično usvojio tužbeni zahtjev, dok je Kantonalni sud presudu preinačio i zahtjev u cijelosti odbio. Tužiteljica je izjavila reviziju, tvrdeći da su nižestepeni sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo.
Predmet spora: Naknada troškova izdržavanja prije pravosnažnog utvrđenja očinstva
Tužiteljica je tražila isplatu 12.500 KM na ime troškova izdržavanja djeteta za period od novembra 2017. do septembra 2021. godine. Navela je da tuženi, otac djeteta, u tom periodu nije učestvovao u izdržavanju, te da je ona sama snosila sve troškove.
Tokom postupka utvrđeno je da su parnične strane bile u kraćoj vezi 2016. godine, da je dijete rođeno 2017. godine, te da je očinstvo pravosnažno utvrđeno tek presudom iz 2021. godine. Prvostepeni sud je djelimično usvojio tužbu i dosudio tužiteljici naknadu troškova za dio perioda, dok je zahtjev za starije mjesece odbio zbog zastare.
Stav Kantonalnog suda: Nedostatak dokaza o visini troškova
Kantonalni sud u Tuzli prihvatio je žalbu tuženog i odbio tužbeni zahtjev u cijelosti. Sud je zaključio da tužiteljica nije pružila dovoljno dokaza o visini troškova koje je imala za izdržavanje djeteta, smatrajući da se presuda ne može temeljiti samo na njenom iskazu i podacima Federalnog ministarstva rada i socijalne politike o prosječnim troškovima života.
Revizija pred Vrhovnim sudom FBiH: Ključno pravno pitanje
Vrhovni sud je ocijenio da prvo pravno pitanje koje je tužiteljica postavila — o mogućnosti suda da procijeni visinu potraživanja kada tačan iznos nije moguće utvrditi — ima opšti značaj za jedinstvenu primjenu prava.
Sud je razmatrao primjenu člana 127. Zakona o parničnom postupku Federacije BiH, koji omogućava sudu da sam utvrdi iznos novčane obaveze „prema svojoj ocjeni", kada se tačna visina ne može utvrditi bez nesrazmjernih teškoća.
Stav Vrhovnog suda: Sud može procijeniti visinu troškova po slobodnoj ocjeni
Vrhovni sud je istakao da nižestepeni sudovi nisu primijenili član 127. ZPP, iako su postojale okolnosti koje opravdavaju njegovu primjenu. U konkretnom slučaju, riječ je o periodu od četiri godine u kojem je majka sama izdržavala dijete, pa nije bilo realno očekivati precizne dokaze o svakom pojedinačnom trošku.
Sud je naglasio da se visina takvih potraživanja može procijeniti na osnovu:
- izjave tužiteljice,
- saopštenja Federalnog ministra rada o prosječnim potrebama osobe koja zahtijeva izdržavanje,
- i presude iz 2021. godine kojom je utvrđeno očinstvo i obaveza plaćanja alimentacije od 300 KM mjesečno.
Zaključak Vrhovnog suda: Revizija djelimično usvojena
Vrhovni sud Federacije BiH je djelimično usvojio reviziju, ukinuo presudu Kantonalnog suda i vratio predmet na ponovno suđenje.
Sud je naložio drugostepenom sudu da u novom postupku ponovo razmotri dokaze, procijeni visinu potraživanja prema članu 127. ZPP-a i odluči uzimajući u obzir sve okolnosti, uključujući prirodu i svrhu izdržavanja maloljetnog djeteta.