Postupak priznanja stranih sudskih odluka u Bosni i Hercegovini zasniva se na načelu pravičnosti i zaštite prava svih zainteresovanih lica. Jedan od razloga zbog kojih sud može odbiti priznanje strane sudske odluke jeste situacija u kojoj nisu učestvovala sva lica čija prava mogu biti pogođena tom odlukom.
Vrhovni sud Republike Srpske zauzeo je jasan stav da uslovi za priznanje strane sudske odluke nisu ispunjeni ukoliko su u postupku pred stranim sudom prikriveni drugi zakonski nasljednici koji su trebali učestvovati u ostavinskom postupku.
O čemu se radilo u konkretnom slučaju?
Predlagači su pred sudom u Republici Srpskoj tražili priznanje odluke francuskog suda donesene u ostavinskom postupku nakon smrti ostavioca.
Prvostepeni sud je djelimično usvojio prijedlog i priznao stranu sudsku odluku u dijelu koji se odnosio na pokretnu imovinu, smatrajući da u tom dijelu može proizvoditi pravno dejstvo u Bosni i Hercegovini.
Istovremeno, dio prijedloga koji se odnosio na nepokretnosti u Republici Srpskoj bio je odbijen.
Protiv takve odluke žalbu su izjavili drugi zakonski nasljednici koji nisu učestvovali u postupku pred sudom u Parizu.
Koji je bio osnov žalbe?
Žalitelji su tvrdili da tokom postupka vođenog pred stranim sudom nisu bili pozvani niti su imali mogućnost učestvovati u postupku, iako su bili zakonski nasljednici ostavioca.
Prema njihovim navodima, predlagači su prikrili činjenicu da postoje i druga zainteresovana lica sa nasljednim pravima, zbog čega je postupak pred stranim sudom vođen i okončan bez njihovog učešća.
Koje uslove sud ispituje prilikom priznanja strane sudske odluke?
Prema Zakonu o rješavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u određenim odnosima, strana sudska odluka može biti priznata ako su ispunjeni zakonom propisani uslovi.
U postupku priznanja domaći sud ne preispituje pravilnost primjene stranog materijalnog prava niti ponovo odlučuje o samoj stvari. Njegova uloga je ograničena na provjeru da li su ispunjeni uslovi za priznanje strane odluke.
Posebno se ispituje da li je licima na koja se odluka odnosi bilo omogućeno da učestvuju u postupku i da li je postupak vođen u skladu sa osnovnim procesnim garancijama.
Šta je utvrdio Vrhovni sud Republike Srpske?
Vrhovni sud Republike Srpske utvrdio je da su žalitelji osnovano ukazivali kako nisu učestvovali u postupku pred sudom u Francuskoj.
Sud je posebno cijenio dokumentaciju koju su sami predlagači dostavili uz prijedlog za priznanje strane odluke. Iz te dokumentacije proizlazilo je da su tokom ostavinskog postupka bili upozoreni na posljedice prikrivanja imovine, nasljednih prava i postojanja drugih nasljednika.
Uprkos tome, predlagači su izjavili da ne postoje druga lica koja imaju pravo na nasljeđe i da samo osobe navedene u postupku imaju pravo prihvatiti nasljedstvo.
Kako predlagači nisu osporili navode žalitelja niti dokazali da su i drugi zakonski nasljednici bili uključeni u postupak, sud je zaključio da je postupak pred stranim sudom vođen bez učešća svih zainteresovanih lica.
Zašto je priznanje strane odluke odbijeno?
Vrhovni sud je ocijenio da je povrijeđeno pravo drugih zakonskih nasljednika da učestvuju u postupku koji se neposredno odnosi na njihova nasljedna prava.
Budući da žalitelji nisu bili pozvani niti su imali mogućnost iznijeti svoje stavove pred stranim sudom, nisu bili ispunjeni uslovi za priznanje strane sudske odluke propisani zakonom.
Zbog toga je sud zaključio da prijedlog za priznanje strane presude treba odbiti.
Konačna odluka suda
Vrhovni sud Republike Srpske usvojio je žalbu protivnika predlagača i preinačio prvostepeno rješenje.
Sud je odbio prijedlog za priznanje strane sudske odluke u cijelosti, smatrajući da su predlagači prikrili postojanje drugih zakonskih nasljednika i da tim licima nije bilo omogućeno učešće u postupku pred stranim sudom.
Zaključak
Prilikom odlučivanja o priznanju strane sudske odluke domaći sud posebno vodi računa o tome da li su svim zainteresovanim licima bila osigurana osnovna procesna prava.
Ako se utvrdi da su u postupku pred stranim sudom prikriveni drugi zakonski nasljednici ili da im nije omogućeno da učestvuju u postupku, takva odluka neće biti priznata u Bosni i Hercegovini. Zaštita prava svih nasljednika predstavlja jedan od ključnih uslova za priznanje i pravno dejstvo stranih sudskih odluka u oblasti nasljeđivanja.
Izvor: Rješenje Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 V 024030 22 Gž od 8.11.2022. godine.